Dani vakufa (Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović) Draga braćo, Islam nas uči da je vakuf trajno dobro i plemenito djelo koje nastaje iz najčistijih pobuda. Čovjek izdvaja iz svoga imetka ono što je naljepše za ono što će biti veliko dobro i za pojedince, i za ustanove i za društvo u cjelini, inspirisan kur'anskom porukom u kojoj stoji: ''Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a što god vi udijelite, Allah, sigurno, za to zna.'' (Ali Imran, 92.) Božiji Poslanik, a.s., nas je podučio da nakon smrti prestaju teći sva čovjekova djela osim u tri slučaja: ako ostavi iza sebe trajno dobro, ili vrijedno znanje koje će biti od koristi ljudima, ili ako podari dobar odgoj svome djetetu, koje će poslije njegove smrti moliti Allaha, dž.š., za njega. Vakuf je čisto zemaljsko djelo, prožeto vjerom i osjećajem da se čini dobročinstvo, a nagrada za to se ostvaruje već na Ovome svijetu, a na Onome posebno. Vakuf je islamska institucija koja gleda u budućnost, jer vakif želi da u svoju sredinu doda neku vrijednost koja će doprinijeti boljem i naprednijem životu. S obzirom na to da je vakuf trajno dobro, moramo biti svjesni činjenice da smo odgovorni za njegovo čuvanje, jačanje i oplemenjivanje. Naši prethodnici vakifi su u prošlosti imali svijest o tome da vakufe ostavljaju nama koji ćemo doći iza njih. Zato se moramo potruditi da vakufe sačuvamo, oplemenimo i unaprijedimo kako bi bili od koristi i nama, a i onima koji dolaze iza nas. Vakuf ne može opstati sam po sebi, jer ništa ne opstaje samo zato što je proglašeno vakufom! Navodi se da je halifa Harun er-Rešīd jednom prilikom obilazeći svoju državu i podanike, primjetio nekog starca koji je uzeo voćku da zasadi. Halifa ga upita: „Zašto to činiš kad nećeš dočekati njene plodove?“ Starac mu reče: „O halifa, i ja sam nekada jeo plodove voćki koje je neko drugi prije mene zasadio, pa i ja hoću da makar malo doprinesem da neko poslije mene uživa plodove ove voćke.“ Zadivljeni Halifa naredi da se na ime starca zasadi voćnjak od stotinu voćki. Na to je mudri starac rekao: „Allahu Dragi, Tebi hvala. Ja je još nisam ni zasadio, a ona već plodove daje!“ Vakuf se često nalazi na meti nepravednih i rušilačkih sistemā vlasti, ali i pohlepnih pojedinaca i nesavjesnih upravitelja. Zato je od ogromne važnosti uloga naše Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja odgovorno vodi brigu o tome da se stari vakufi obnavljaju, ali i novi osnivaju, i da budu u funkciji osiguravanja prihoda uz pomoć kojih će se nesmetano odvijati naš vjerski, odgojno-obrazovni, kulturni i socijalni život. Zato je važno da svake godine u proljeće imamo manifestaciju Dani vakufa koja nas iznova podsjeća na važnost ove velike institucije s kojom smo i kao narod i kao Zajednica rasli, razvijali se i ostvarivali rezultate na polju kulture i civilizacije. Poslanik, a.s., nas je poučio da razborito gledamo prema onome što je u našem posjedu, savjetujući nas kako najbolje da osiguramo sebi uspjeh. Rekao je: “Čovjek govori: 'Moj imetak, moj imetak, a od imetka ima samo troje: ono što pojede pa izbaci, ono što obuče pa podere, i ono što udijeli pa ga učini trajnim dobrom za ahiret; a sve ostalo će, kada on ode, ostati i biti prepušteno ljudima!“ Draga braćo, zahvaljujući vakufu Islamska zajednica stasava u snažnu i respektabilnu instituciju. Zato su u prošlosti politički sistemi gledali da oduzmu vakufe te da Islamskoj zajednici i muslimanima onemoguće razvoj i djelovanje. Posebno veliki broj vakufa je oduzet kroz proces nacionalizacije. Međutim, mi danas vidimo da su mnogi vakufi nadživjeli svoje otimače i uzurpatore, nepravedne političke sisteme i zakone, te da su milošću Božijom danas oplemenjeni i u funkciji. U nekim su lokalnim sredinama vakufi vraćeni Islamskoj zajednici ili su joj dati na korištenje do donošenja zakona o denacionalizaciji. No, to nije ni blizu onoga što je Islamskoj zajednici nepravedno oduzeto i što joj se ne vraća. Vlasti ne čine dovoljno napora da se ta nepravda ispravi. Danas se u javnosti rijetko spominje pitanje restitucije vakufske imovine, iako je nekada bila pompezno najavljivana. S druge strane, ni naše zakonodavstvo ne prepoznaje institut vakufa! Ali, niko se u tuđem usrećio nije. Cijenjena braćo, ovogodišnja manifestacija Dani vakufa otvara se u Mostaru, gradu u kojem je zahvaljujući povratu značajnih vakufskih objekata i nekretnina u posjed Islamske zajednice došlo do kvalitetnog zaokreta u misijskom radu i organizaciji. U ovom gradu naša Vakufska direkcija uz partnersku podršku Vakufske direkcije Republike Turske obnovila je dva monumentalna objekta; prvi je Hadži Balina džamija u mahali Brankovac uz koju je obnovljen i mezar glasovitog mostarskog muftije Mustafe Sidkija Karabega, a što je bilo srušeno 1950. godine. Drugi je Opijačeva tekija na Šehovini koja je bila u ruševnom stanju od dolaska Austro-ugarske vlasti. Također, gradu Tuzli vraća se u novom ruhu prepoznatljiva monumentalna Behram-begova (Šarena) džamija. Vakufska direkcija će i kroz ovogodišnju manifestaciju podsjetiti na rahm. Aliju Izetbegovića kao našeg vakifa čiji novčani vakuf je usmjeren u Fond Bošnjaci za stipendiranje učenika i studenata i koji daje vidljive plodove društvu skoro punih dvadeset i pet godina. Gospodaru naš, utičemo Ti se od nemoći, bezvoljnosti i lijenosti, kukavičluka i škrtosti, od duboke starosti i patnje kaburske! Gospodaru, utičemo Ti se od znanja koje nije korisno, od srca koje nije skrušeno, od duše koja je nezasita i pohlepna, i od dove koja se ne uslišava. Amin.