USPJEH Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike, koji se trude da ostvare uspjeh. Braćo moja u Dini Islamu! Ima jedna stvar koja nas čitavog života okupira, koja nas tjera da uvijek idemo naprijed i da dajemo svoj maksimum, kako bismo uspjeli što dalje da stignemo i da što lakše prođemo kroz sve životne faze. Ta stvar zove se USPJEH. Već od prvih dana svog života mi se borimo da dobijemo sve ono što želimo i što nam je potrebno za normalni život. Dok smo ležali na leđima trudili smo se da se prevrnemo na stomak; kad smo ojačali poziciju na stomaku potrudili smo da propužemo; čim smo propuzali dali smo sve od sebe da što prije prohodamo; a kad smo prohodali odmah smo poželjeli da trčimo. Zatim smo svoj plač zamijenili prvim riječima, a onda i rečenicama. Poželjeli smo da se igramo pa smo dobili igračke, a onda i društvo, jer nam je dosadilo da se igramo sami. Čim smo dobili društvo, dobili smo i rivalstvo pa smo se trudili da u igrama pobijedimo. Pa smo nekad bijedili a nekad gubili. Došlo je vrijeme i za školu pa smo se potrudili da steknemo znanja koja će nam olakšati život. U osnovnoj školi smo se potrudili i da dobijemo što bolje ocjene kako bismo upisali što bolju srednju školu, pa su neki uspjeli da upišu željenu školu a neki nisu. Zatim su neki poslije srednje škole odmah počeli da rade, kako bi što prije dobili svoje plate i ispunili sebi nove želje, a neki su nastavili da studiraju, jer su smatrali da će na taj način steći dodatna znanja te naći lakši i plaćeniji posao. Pa su neki uspjeli da upišu željeni fakultet, a neki nisu. Neki su završili fakultet, a neki su odustali. Neki su našli željeni posao, a neki su dobili ''daj šta daš'', dok su neki godinama ostali na birou za zapošljavanje. Neki su u svom poslu napredovali ili su promijenili firmu, a neki su se zadovoljili time da čitav život rade na istom mjestu i u istoj firmi. U međuvremenu, mnogi su se oženili i dobili djecu, dok su neki iz raznih razloga ostali neoženjeni ili bez djece. Neki su našli ljubav svog života, dok su neki shvatili da su pogriješili u izboru pa su se razveli. Neki su se ženili i više puta. Oni koji su dobili djecu, morali su sve nanovo da prožive i da osjete ono što su osjetili i njihovi roditelji – borbu za uspjeh svoje djece. Da ih izvedu na selamet i pravi put i da im pruže sve moguće ugođaje i životne prilike, čak i one koje ni sami nisu imali, pa su u svom trudu i naumu neki uspjeli a neki nisu. Neki svojoj djeci nisu posvetili dovoljno pažnje i vremena, pa su im djecu uzeli ulica i društvo. Neki su dočekali da udaju i ožene, a neki nisu. Neki su dočekali unuke, a neki nisu. Oni koji su dočekali unuke, po treći put su započeli život ispočetka, jer su željeli da unucima pruže ono što nisu uspjeli da pruže svojoj djeci te da isprave greške koje su napravili u odgoju i podizanju svoje djece. Braćo moja, sve ovo nabrojano jesu životni uspjesi. Zavisno od toga šta smo željeli a šta ostvarili, neke uspjehe ne priznajemo, odnosno, zovemo ih neuspjesima. Međutim, za vjernika nema neuspjeha. Vjernik je siguran da ono u čemu nije uspio – ili nije bilo dobro za njega ili ga je Uzvišeni Allah iskušao pa će ga nagraditi za uloženi trud i sabur. Vjernik nikada nije na gubitku. To dobro upamtite! Jer on koliko god da se trudi da ostvari dunjalučki uspjeh, isto toliko (ili još više) se trudi da ostvari ahiretski uspjeh, jer je to pravi uspjeh. Gospodar svjetova o tome kaže: ''Uspio je onaj ko se očisti pa spomene svoga Gospodara i namaz obavi. Ali vi Dunjaluk volite, a Ahiret je bolji i vječan je.'' (El-E'la, 14-17.) U časnom Kur'anu se za uspjeh koriste dvije riječi – felah i fevz. Riječ ''muflih'' (koja je nastala od felah) Gospodar svjetova koristi da označi onoga koji je postigao uspjeh na oba svijeta. Pa tako na početku sure El-Mu'minun Gospodar kaže da su to vjernici: koji su u namazu skrušeni, koji se klone onoga što ih se ne tiče, koji se čiste, koji ne čine blud i koji čuvaju svoje emanete, preuzete obaveze i namaze. Oni će naslijediti mjesta u Džennetu koja su ostala prazna, jer su oni koji su trebali da ih nasele brinuli se isključivo o dunjalučkom uspjehu, odnosno, završili su u Vatri. Dok riječ ''faiz'' (koja je nastala od fevz) Gospodar svjetova koristi da označi onoga koji je postigao uspjeh na Ahiretu, tj. koji je ušao u Džennet i spasio se od Džehennema. Dakle, i u jednom i drugom slučaju radi se o onome koji je ostvario uspjeh na Ahiretu. Jer, bez obzira kako u našim očima izgledalo, dunjalučki uspjeh bez ahiretskog uspjeha – nije nikakav uspjeh. Ali isto tako, ima jedna stvar koju moramo dobro upamtiti – ahiretski uspjeh nije moguć bez dunjalučkog. Zato ćemo završiti dovom, koju je Poslanik, s.a.v.s., najviše učio, a kojom je tražio uspjeh na oba svijeta: ''Rabbena atina fid-dun'ja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar.'' (Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas od patnje u Vatri.) Amin.